Dalmatišćina: Rozdźěl mjez wersijomaj

Inhalt gelöscht Inhalt hinzugefügt
Alojs (diskusija | přinoški)
S rěčne korekturki
Rjadka 8:
:[[Italiske rěče]]
::[[ Romanske rěče]]
:::[[WuchodoromanskeWuchodoromaniske rěče]]
::::Dalmatišćina
|družina pisma=[[łaćonski alfabet]]
Rjadka 17:
}}
 
'''Dalmatišćina''' je mortwa wuchodoromanska rěč, kotraž rěčeše so na přibrjohu [[Dalmaciska|Dalmaciskeje]] w městach Zadar (dalmatisce ''Jadera''), Trogir (''Tragur''), Split (''Spalatro''), Dubrovnik (''Raugia'') a Kotor (''Cattaro'') a na bliskich kupach Krk (''Vikla''), Cres (''Crepsa'') a Rab (''Arba''). Mjez wuchodoromanskimi rěčemi běše dalmatišćina bliša [[italšćina|italšćinje]] hač [[rumunšćina|rumunšćinje]]. Dalmatišćina dźěleše so do dweju narěčow, mjenujcy do ''sewjerneje'' abo ''vegliotskeje'' (wužiwaneje na kupje Krk/Vikla) a ''južneje'' abo ''raguskeje'', kotrejž běštej tež narěčnarěči dźensnišeho města Zadar jara bliskabliskej. W najwuznamnišich bywšich sydlišćach rěčnikow dalmatišćiny wužiwa so dźensa chorwatšćina.
 
 
== Dalmatišćina a romanske rěče Balkana ==
 
Hačrunjež dalmatisce rěčeše so dalmatisce na Balkanje, dalmatišćina njebě jaradalmatišćina bliskaani rumunšćinje ani druhim romanskim rěčam woneje połkupy (mjenujcy [[arumunšćina|arumunšćinje]], [[meglenorumunšćina|meglenorumunšćijemeglenorumunšćinje]] a [[istrorumunšćina|istrorumunšćinje]]) jara bliska. Někotre skupiny łaćonskich konsonantow přeměnichu so w dalmatišćinje a rumunšćinje na samsne wašnje: /kt/ > /pt/ (łaćonsce ''octo'', dalmatisce ''guapto'', rumunsce ''opt''), /ŋn/ > /mn/ (''cognatus'', ''comnut'', ''cumnat''), /ks/ > /pt/ (''coxa'', ''copsa'', ''coapsă''). Tute přeměny w druhich romanskich rěčach njenamakamy. Dalmatišćina wšak nima gramatiske wosebitosće druhich balkanskich romanskich rěčow (hlej nastawk [[rumunšćina]]), na př. postponowany definitny artikl, genitiwny abo posesiwny artikl, tworjenje futura z pomocu konjunktiwa a dr. W jeje słownikusłowoskładźe tež njeeksistuja tež leksikalne elementy z tak mjenowaneho balkanskeho substrata, kotrež wosebje rumunšćinu a [[albanšćina|albanšćinu]] kruće zwjazuja. [[Image: Dalmatian language map bgiu.jpg |thumb|Teritorij, hdźež rěčeše so dalmatisce]] Wažne je, zo w dalmatišćinje wobchowachu so w dalmatišćinje někotre słowa łaćonskeho pochada, kotrež su zze žiwjenjom wew měsće zwjazane. Tajke słowa w rumunšćinje pobrachuja, na přikład ''město'' rěka dalmatisce ''čituot'' (z łaćonskeho ''civitatem''), w rumunšćinje pak wužiwaše so słowjanske słowo ''târg'', dźensa wužiwa so skerje ''oraş'' (z madźarskeho ''város''). (Rumunske słowo ''cetate'', kotrež jenož zrědka słyšimy, je neologizm. Albanske słowo ''qytet'' bu pak direktnje z ludoweje łaćonšcinyłaćonšćiny přewzate.)
 
== Stawizny dalmatišćiny ==
 
Dalmatisce rěčeše zromanizowana ludnosć zapadneho Balkana, kiž zdźerži so po přichadźe Słowjanow zdźerži so na přibrjohu, wosebje pak w přistawnych městach, kotrež běchu zdobom twjerdźizny. Je dopokazanadopokazane, jejezo přitomnosćje wemjenowana wonych kónčinachludnosć w 10. lětstotku we wonych kónčinach žiwa była, hačrunjež jeje eksaktna ličba znata njeje. TamSydlachu sydlachutam tež Italojo,Italčenjo. jichJich rěč a pozdźišo tež [[chorwatšćina]] dalmatišćinu wohrožowaštej. Z ItalamiItalčanami mějachu rěčnicy dalmatišćiny jara intensiwne poćahi, a to nic jenož z ItalamiItalčanami w Dalmaciskej, ale tež z tymi na Appeninskej połkupje. Wliw italšćiny, wosebje pak venedigskejeVenedigskeje narěče, móžemy w srjedźowěkowskich dalmatiskich tekstach pytnyć. Najstarše dalmatiske dokumenty buchu napisane w ''južnej'' (''raguskej'') narěči, to su lisćiny inwentara z 13. lětstotka a listaj z lět 1325 a 1397. Z raguskeje narěče znajemy někak 260 słowow, někotre w prěnjej połojcy 15. lětstotka raguski rektor Filippo Diversi zapisa. Tute leksikalne elementy pokazuja rozdźěle mjez woběmaj narěčomaj. Na př. ''chlěb'' w sewjernej narěči rěka ''pan'', w južnej narěči pak ''pen'' (italsce ''pane'', rumunsce ''pâine''), ''chěža'' w južnej narěči rěka ''chesa'', w sewjernej ''cuosa'' (italsce ''casa'', rumunsce ''casă''). Zda so, zo wjetšina wobydlerjow města Zadar hižo do renesansy swoju maćernu rěč wopušćichu a venedigsku narěč italšćiny rěčachu. Senat Raguskeje republiky wobaraše so wosebje přećiwo słowjanskemu wliwej; wón mjenujcy wobzamkny, zo wšě jeho wuradźowanja dyrbja so ''lingua veteri ragusea'' (we starej raguskej rěči) wotměwać, a nałožowanje słowjanskeje rěče (''lingua sclava'') bu zakazane. Njedźiwajo na to w 16. abo 17. lětstotku w tutym měsće dalmatišćina so zhubi a městne wobydlerstwo chorwatsce rěčeše. W někotrych kónčinach (na kupje Krk/Vikla) zdźerži so dalmatišćina hač do 19. lětstotka.
 
Najstarše dalmatiske dokumenty su spisane w ''južnej'' (''raguskej'') narěči, to su lisćiny inwentara z 13. lětstotka a listaj z lětow 1325 a 1397. Z raguskeje narěče znajemy někak 260 słowow, někotre zapisa raguski rektor Filippo Diversi w prěnjej połojcy 15. lětstotka. Tute leksikalne elementy pokazuja rozdźěle mjez woběmaj narěčomaj. Na pikład rěka ''chlěb'' w sewjernej narěči ''pan'', w južnej narěči pak ''pen'' (italsce ''pane'', rumunsce ''pâine''), ''chěža'' rěka w južnej narěči ''chesa'', w sewjernej ''cuosa'' (italsce ''casa'', rumunsce ''casă'').
Posledni rěčnik dalmatišćiny bě [[Tuone Udaina]] († 10. 6. 1898) pochadźacy z kupy Krk, mjenowany „Barbur“ („frizer“, to bě mjenujcy jeho powołanje). W lěće 1897 wopyta jeho Matteo Giulio Bartoli a zapisa někak 2800 dalmatiskich słowow, někotre stawizny (tež z Udainoweho žiwjenja), kotrež wón we swojej knize wo dalmatišćinje wozjewi. <ref name=Bartoli>Bartoli, Matteo Giulio, ''Das Dalmatische'' (2 zwjazkaj), Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien 1906; hlej tež italski přełožk: ''Il Dalmatico'', Istituto della Enciclopedia Italiana, Italska 2000</ref> Jako informator bě Udaina skerje problematiski, dokelž dalmatišćina njebě jeho maćeršćina, wón ju hižo někak dwaceći lět wjace njerěčeše, jenož so dopominaše na priwatne rozmołwy w staršiskim domje. Po čas slědźenja bě wón hłuchi a tež zuby njeměješe.
 
Zda so, zo spušći wjetšina wobydlerjow města Zadar hižo do renesansy swoju maćernu rěč a Venedigsku narěč italšćiny rěčeše. Senat Raguskeje republiky wobaraše so wosebje přećiwo słowjanskemu wliwej; wón mjenujcy wobzamkny, zo dyrbja so wšě jeho wuradźowanja w ''lingua veteri ragusea'' (starej raguskej rěči) wotměwać, a nałožowanje słowjanskeje rěče (''lingua sclava'') bu zakazane. Njedźiwajo na to zhubi so w 16. abo 17. lětstotku w tutym měsće dalmatišćina a městne wobydlerstwo rěčeše chorwatsce. W někotrych kónčinach (na kupje Krk/Vikla) zdźerži so dalmatišćina hač do 19. lětstotka.
 
Posledni rěčnik dalmatišćiny bě [[Tuone Udaina]] († 10. 6. 1898) pochadźacy z kupy Krk, mjenowany „Barbur“ („frizer“, to bě mjenujcy jeho powołanje). W lěće 1897 wopyta jeho Matteo Giulio Bartoli a zapisa někak 2800 dalmatiskich słowow, někotre stawizny (tež z Udainoweho žiwjenja), kotrež wón we swojej knize wo dalmatišćinje wozjewi. <ref name=Bartoli>Bartoli, Matteo Giulio, ''Das Dalmatische'' (2 zwjazkaj), Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien 1906; hlej tež italski přełožk: ''Il Dalmatico'', Istituto della Enciclopedia Italiana, Italska 2000</ref> Jako informator bě Udaina skerje problematiski, dokelž njebě dalmatišćina njeběz jeho maćeršćinamaćeršćinu, wón ju hižo někakněhdźe dwaceći lět wjace njerěčeše, jenoža so dopominašejenož na priwatne rozmołwy w staršiskim domje dopominaše. PoZa čas slědźenja bě wón hłuchi a tež hižo zuby njeměješe.
 
== Zakładne informacije wo dalmatiskej gramatice ==
Zeile 36 ⟶ 40:
*'''Wěcownik (substantiw)'''
Dalmatišćina ma dwaj rodaj (genusaj), mjenujcy muski a žónski, a dwě čisle (numerusaj), singular a plural.
Před substantiwom steji '''artikl''' steji,. '''definitnyDefinitny artikl''' ma sćěhowace formy:
**maskulinum
***singular: ''el''
Zeile 42 ⟶ 46:
**femininum
***singular: ''la''
***plural: ''i'' (w Tona Udainowych tekstach zetkawamy so tež z formu ''le'')
 
 
Prawidłowny (regularny) '''plural substantiwow''' twori so z pomocu kóncowki ''-i'' za maskulinum a ''-e'' za femininum. Plural femininumow ma zwjetša prawidłowne formy, na přikład ''busca'' – ''busce'' (serbsce ''kruwa'' – ''kruwy''), ''mun'' – ''mune'' (''ruka'' – ''ruce''), w maskulinumje zetkawamynamakamy tež wěste njeregularne formy (abo snano alternacije), na př. ''amaic'' – ''amaič'' (serbsce ''přećel'' – ''přećeljo''), ''detco'' – ''dacli'' (''porst'' – ''porsty'').
 
 
Kaž wjetšina romanskich rěčow (nanjedeklinuja rozdźělso wotsubstantiwy rumunšćiny)w dalmatišćinadalmatišćinje nimana deklinacijerozdźěl substantiwowwot rumunšćinje z pomocu kóncowkow,. wonaWona jenož předłóžki wužiwa jenož předzłóžki, na př.: ''la mun'', ''de la mun'' (italsce ''la mano'', ''della mano'', rumunsce ''mâna'', ''/al, a, ai, ale/ mâinii'').
 
 
Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije