Dalmatišćina: Rozdźěl mjez wersijomaj

Inhalt gelöscht Inhalt hinzugefügt
Henriku (diskusija | přinoški)
Keine Bearbeitungszusammenfassung
Henriku (diskusija | přinoški)
Keine Bearbeitungszusammenfassung
Rjadka 1:
{{infokašćik rěč
|Barba=Indoeuropska
|mjeno swójske=Langa dalmatisun
|mjeno serbske=Dalmatišćina
|kraje=[[Dalmaciska]] (dźensniša [[Chorwatska]] a zdźěla [[Čorna Hora]])
|rěčnicy=mortwa rěč (posledni znaty rěčnik w lěće 1898 wumrě)
|klasifikacija=[[Indoeuropske rěče]]
:[[Italiske rěče]]
::[[ Romanske rěče]]
:::[[Wuchodoromanske rěče]]
::::Dalmatišćina
|družina pisma=[[łaćonski alfabet]]
|hamtska rěč=
|iso_639-1=''žadyn''
|iso_639-2=roa
|iso_639-3=dlm
}}
 
'''Dalmatišćina''' je mortwa wuchodoromanska rěč, kotraž rěčeše so na přibrjohu [[Dalmaciska|Dalmaciskeje]] w městach Zadar (dalmatisce ''Jadera''), Trogir (''Tragur''), Split (''Spalatro''), Dubrovnik (''Raugia'') a Kotor (''Cattaro'') a na bliskich kupach Krk (''Vikla''), Cres (''Crepsa'') a Rab (''Arba''). Mjez wuchodoromanskimi rěčemi běše dalmatišćina bliša [[italšćina|italšćinje]] hač [[rumunšćina|rumunšćinje]]. Dalmatišćina dźěleše so do dweju narěčow, mjenujcy ''sewjerneje'' abo ''vegliotskeje'' (wužiwaneje na kupje Krk/Vikla) a ''južneje'' abo ''raguskeje'', kotrejž bě tež narěč dźensnišeho města Zadar jara bliska. W najwuznamnišich bywšich sydlišćach rěčnikow dalmatišćiny wužiwa so dźensa chorwatšćina.
 
'''STRONA W REWIZIJI - NJEJE NAČASNYM PRAWOPISNYM NORMAM WOTPOWĚDOWAŁA'''
 
== Dalmatišćina a romanske rěče Balkana ==
 
Hačrunjež dalmatisce rěčeše so na Balkanje, dalmatišćina njebě jara bliska rumunšćinje ani druhim romanskim rěčam woneje połkupy (mjenujcy [[arumunšćina|arumunšćinje]], [[meglenorumunšćina|meglenorumunšćije]] a [[istrorumunšćina|istrorumunšćinje]]). Někotre skupiny łaćonskich konsonantow přeměnichu so w dalmatišćinje a rumunšćinje na samsne wašnje: /kt/ > /pt/ (łaćonsce ''octo'', dalmatisce ''guapto'', rumunsce ''opt''), /ŋn/ > /mn/ (''cognatus'', ''comnut'', ''cumnat''), /ks/ > /pt/ (''coxa'', ''copsa'', ''coapsă''). Tute přeměny w druhich romanskich rěčach njenamakamy. Dalmatišćina wšak nima gramatiske wosebitosće druhich balkanskich romanskich rěčow (hlej nastawk [[rumunšćina]]), na př. postponowany definitny artikl, genitiwny abo posesiwny artikl, tworjenje futura z pomocu konjunktiwa a dr. W jeje słowniku tež njeeksistuja leksikalne elementy z tak mjenowaneho balkanskeho substrata, kotrež wosebje rumunšćinu a [[albanšćina|albanšćinu]] kruće zwjazuja. [[Image: Dalmatian language map bgiu.jpg |thumb|Teritorij, hdźež rěčeše so dalmatisce]] Wažne je, zo w dalmatišćinje wobchowachu so někotre słowa łaćonskeho pochada, kotrež su z žiwjenjom we měsće zwjazane. Tajke słowa w rumunšćinje pobrachuja, na přikład ''město'' rěka dalmatisce ''čituot'' (z łaćonskeho ''civitatem''), w rumunšćinje pak wužiwaše so słowjanske słowo ''târg'', dźensa wužiwa so skerje ''oraş'' (z madźarskeho ''város''). (Rumunske słowo ''cetate'', kotrež jenož zrědka słyšimy, je neologizm. Albanske słowo ''qytet'' bu pak direktnje z ludoweje łaćonšciny přewzate.)
 
== Stawizny dalmatišćiny ==
 
Dalmatisce rěčeše zromanizowana ludnosć zapadneho Balkana, kiž po přichadźe Słowjanow zdźerži so na přibrjohu, wosebje pak w přistawnych městach, kotrež běchu zdobom twjerdźizny. Je dopokazana jeje přitomnosć we wonych kónčinach w 10. lětstotku, hačrunjež jeje eksaktna ličba znata njeje. Tam sydlachu tež Italojo, jich rěč a pozdźišo tež [[chorwatšćina]] dalmatišćinu wohrožowaštej. Z Italami mějachu rěčnicy dalmatišćiny jara intensiwne poćahi, a to nic jenož z Italami w Dalmaciskej, ale tež z tymi na Appeninskej połkupje. Wliw italšćiny, wosebje pak venedigskeje narěče, móžemy w srjedźowěkich dalmatiskich tekstach pytnyć. Najstarše dalmatiske dokumenty buchu napisane w ''južnej'' (''raguskej'') narěči, to su lisćiny inwentara z 13. lětstotka a listaj z lět 1325 a 1397. Z raguskeje narěče znajemy někak 260 słowow, někotre w prěnjej połojcy 15. lětstotka raguski rektor Filippo Diversi zapisa. Tute leksikalne elementy pokazuja rozdźěle mjez woběmaj narěčomaj. Na př. ''chlěb'' w sewjernej narěči rěka ''pan'', w južnej narěči pak ''pen'' (italsce ''pane'', rumunsce ''pâine''), ''chěža'' w južnej narěči rěka ''chesa'', w sewjernej ''cuosa'' (italsce ''casa'', rumunsce ''casă''). Zda so, zo wjetšina wobydlerjow města Zadar hižo do renesansy swoju maćernu rěč wopušćichu a venedigsku narěč italšćiny rěčachu. Senat Raguskeje republiky wobaraše so wosebje přećiwo słowjanskemu wliwej; wón mjenujcy wobzamkny, zo wšě jeho wuradźowanja dyrbja so ''lingua veteri ragusea'' (we starej raguskej rěči) wotměwać, a nałožowanje słowjanskeje rěče (''lingua sclava'') bu zakazane. Njedźiwajo na to w 16. abo 17. lětstotku w tutym měsće dalmatišćina so zhubi a městne wobydlerstwo chorwatsce rěčeše. W někotrych kónčinach (na kupje Krk/Vikla) zdźerži so dalmatišćina hač do 19. lětstotka.
 
Posledni rěčnik dalmatišćiny bě [[Tuone Udaina]] († 10. 6. 1898) pochadźacy z kupy Krk, mjenowany „Barbur“ („frizer“, to bě mjenujcy jeho powołanje). W lěće 1897 wopyta jeho Matteo Giulio Bartoli a zapisa někak 2800 dalmatiskich słowow, někotre stawizny (tež z Udainoweho žiwjenja), kotrež wón we swojej knize wo dalmatišćinje wozjewi. <ref name=Bartoli>Bartoli, Matteo Giulio, ''Das Dalmatische'' (2 zwjazkaj), Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien 1906; hlej tež italski přełožk: ''Il Dalmatico'', Istituto della Enciclopedia Italiana, Italska 2000</ref> Jako informator bě Udaina skerje problematistki, dokelž dalmatišćina njebě jeho maćeršćina, wón ju hižo někak dwaceći lět wjace njerěčeše, jenož so dopominaše na priwatne rozmołwy w staršinskim domje. Po čas slědźenja bě wón hłuchi a tež zuby njeměješe.
 
 
 
== Zakładne informacije wo dalmatiskej gramatice ==
 
 
*'''Wěcownik (substantiw)'''
Dalmatišćina ma dwaj rodaj (genusaj), mjenujcy muski a žónski, a dwě čisle (numerusaj), singular a plural.
Před substantiwom '''artikl''' steji, '''definitny artikl''' ma sćěhowace formy:
**maskulinum
***singular: ''el''
***plural: ''i''
**femininum
***singular: ''la''
***plural: ''i'' (w Tona Udainowych tekstach zetkawamy tež formu ''le'')
 
 
Prawidłowny (regularny) '''plural substantiwow''' twori so z pomocu kóncowki ''-i'' za maskulinum a ''-e'' za femininum. Plural femininumow ma zwjetša prawidłowne formy, na přikład ''busca'' – ''busce'' (serbsce ''kruwa'' – ''kruwy''), ''mun'' – ''mune'' (''ruka'' – ''ruce''), w maskulinumje zetkawamy tež wěste njeregularne formy (abo snano alternacije), na př. ''amaic'' – ''amaič'' (serbsce ''přećel'' – ''přećeljo''), ''detco'' – ''dacli'' (''porst'' – ''porsty'').
 
 
Kaž wjetšina romanskich rěčow (na rozdźěl wot rumunšćiny) dalmatišćina nima deklinacije substantiwow z pomocu kóncowkow, wona jenož předłóžki wužiwa, na př.: ''la mun'', ''de la mun'' (italsce ''la mano'', ''della mano'', rumunsce ''mâna'', ''/al, a, ai, ale/ mâinii'').
 
 
*'''Kajkostnik (adjektiw)'''
ma wosebite formy za maskulinum, femininum a tež za singular a plural, na př. ''bun'' – ''buna'' (serbsce ''dobry'' – ''dobra''), ''maur'' – ''maura'' (''wulki'' – ''wulka'') a dr.
 
 
*'''Naměstniki (pronomeny)'''
znajemy mjenje, wosobowe naměstniki (personalne pronomeny) maja w nominatiwje tute formy:
 
''ju'' (ja), ''te'' (ty), ''jal''/''jala'' (wón/wona), ''nu'' (my), ''vu'' (wy), ''jai'' (woni).
 
 
 
*'''Ličbniki (numerale)'''
zakładne ličbniki (kardinalne numerale) maja tute formy:
 
1 – join, 2 – doi/doa, 3 – tra, 4 – cuatro, 5 – čenc, 6 – si, 7 – siapto, 8 – vapto, 9 – nu,
10 – dic,
11– jonco, 12 – dotco, 13 – tretco, 14 – cuarco, 15 – čonco, 16 – setco, 17 – dicsapto,
18 – dicuapto, 19 – dicnu, 20 – venč,
21 – jonvenč, 22– doivenč, 23 – travenč, 24 – cuarvenč, 25 – čonvenč, 26 – sevenč,
27– venčsapto, 28 – venčvapto, 29 – venčnu,
30 – trenč, 40 – cuaranta, 50 – čoncta, 60 – sianta, 70 – septuanta, 80 – vaptuanta,
90 – nuanta, 100 – čiant
200 – doiziant, 300 – traciant, 1000 – mel, 2000 – doimel
 
 
*'''Słowjeso (werb)'''
 
Wjetšina regularnych werbow ma w infinitiwje kóncowku ''-ur'', ''-ar'', abo ''-dro''.
 
 
'''Přikład konjugacije werbow na ''-ur'' (''domandur'', žadać)''':
 
 
 
{| class="wikitable"
|-
|Prezens||Imperfekt||Futur||
|-
| 1.domunda(i) ||domundua||domunduora||
|-
| 2.domunde ||domundue||domunduore||
|-
| 3.domunda ||domundua||domunduora ||
|-
| plural || || ||
|-
||1.domundaime||domunduame||domunduorame||
|-
| 2.domundaite ||domunduate||domunduorate ||
|-
| 3.domunda ||domundua||domunduora||
 
|}
 
 
'''Přikład konjugacije werbow na ''-ar'' (''avar'', měć) ''':
 
{| class="wikitable"
|-
|Prezens||Imperfekt||Futur||
|-
| 1.ava ||avaja||avajora||
|-
| 2.ave ||avaje||avajore||
|-
| 3.ava ||avaja||avajora ||
|-
| plural || || ||
|-
||1.avaime||avajame||avajorame||
|-
| 2.avaite ||avajate||avajorate ||
|-
| 3.ava ||avaja||avajora||
 
|}
 
 
'''Njeregularny werb ''saite'' (być)'''
 
{| class="wikitable"
|-
|Prezens||Imperfekt||Futur||
|-
| 1.sai||foi||fuo||
|-
| 2.sante||foite||fuote||
|-
| 3.sant||foit||fuot||
|-
| plural|| || ||
|-
||1.saime||foime||fuoime||
|-
| 2.saite ||foaite||fuoite||
|-
| 3.sant ||feri (m.)/fere (f.)||fuotur (m.)/fuoture (f.)||
 
|}
 
 
 
== Přirunanje teksta w dalmatišćinje, italšćinje a rumunšćinje ==
 
'''Modlitwa ''Wótče naš'' w dalmatišćinje, italšćinje a rumunšćinje'''
 
* '''Dalmatisce'''
Tuota nuester, che te sante intel sil, sait santificuot el naun to. Vigna el raigno to. Sait fuot la voluntuot toa, coisa in sil, coisa in tiara. Duote costa dai el pun nuester cotidiun. E remetiaj le nuestre debete, coisa nojiltri remetiaime a i nuestri debetuar. E naun ne menur in tentatiaun, miu deleberiajne dal mal.
 
 
*'''Italsce'''
Padre nostro, che sei nei cieli, sia santificato il tuo nome. Venga il tuo regno. Sia fatta la tua volontà, come in cielo così in terra. Dacci oggi il nostro pane quotidiano. E rimetti a noi i nostri debiti, come noi li rimettiamo ai nostri debitori. E non ci indurre in tentazione, ma liberaci dal male.
 
 
*'''Rumunsce'''
Tatăl nostru care eşti în ceruri, sfinţească-se numele tău. Vie împărăţia ta. Facă-se voia ta, precum în cer, aşa şi pe pământ. Pâinea noastră cea de toate zilele dă-ne-o nouă astăzi. Şi ne iartă nouă păcatele noastre, precum şi noi le iertăm greşiţilor noştri. Şi nu ne duce pe noi în ispită, ci ne mântuieşte de cel rău.
 
==Žórła==
<small><references/></small>
 
* Fisher, John. ''Lexical Affiliations of Vegliote'', Rutherford, Fairleigh Dickinson University Press 1975, ISBN 0-8386-7796-7
* Hadlich, Roger L. ''The phonological history of Vegliote'', Chapel Hill, University of North Carolina Press 1965
* Price, Glanville. ''Encyclopedia of the Languages of Europe''. ISBN 0-631-22039-9; Blackwell Publishers, Oxford 2000
*Žarko Muljacić: ''Das Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen Sprache''. (= Quellen und Beiträge zur kroatischen Kulturgeschichte. 10). Köln 2000. ISBN 3-412-09300-9
 
 
 
[[Kategorija:Wuchodoromaniske rěče]]
 
[[af:Dalmaties]]
Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije