Tuone Udaina: Rozdźěl mjez wersijomaj

Inhalt gelöscht Inhalt hinzugefügt
Henriku (diskusija | přinoški)
nowa strona: '''Tuone Udaina''' (italsce Antonio Udina, 1840? - †10. 6. 1898), po swojim powołanju mjenowany Barbur (dalmacisce ''frizer''), bě posledni znaty rěčnik [[damlacišćina|dalmaciš…
 
Henriku (diskusija | přinoški)
Keine Bearbeitungszusammenfassung
Rjadka 1:
'''Tuone Udaina''' (italsce Antonio Udina, 1840? - †10. 6. 1898), po swojim powołanju mjenowany Barbur (dalmacisce ''frizer''), bě posledni znaty rěčnik [[damlacišćina|dalmacišćiny]], [[romanske rěče|romanskeje rěče]], kotraž w zańdźenosći rěčeše so na přibrjohu [[Dalmaciska|Dalmaciskeje]] a na bliskich kupach Krk, Cres, a Rab. Wón móžeše ''sewjernu'' abo ''vegliotsku'' narěč (dalmacisce ''viklasun''), wužiwanu na kupje Krk/Vikla. Jeho smjerć bě wuskutk njezboža na dźěle, hdyž wón z minu manipulowaše.
 
Dalmacišćina njebě Udainowa woprawdźita maćeršćina. Wón bě ju jako dźěćo nawuknył, hdyž ju jeho starši druhdy doma rěčištaj, dolekždokelž sej myslištaj, zo Tuone dalmacisce njerozumi. Před swojej smjerću wón rěčespytnikej Matteo Giulio Bartoli praji: ''E-l mi tuota e la maja niena favlua cosaic, in veclisun, jali favlua ce jali kredua ce ju non kapaja, ma ju toč.'' (Mój nan a moja mać staj takle rěčałoj, wonaj staj veklisunsce rěčałoj, dokelž staj sej mysliłoj, zo ja njerozumju, ale ja /sym/ wšo /rozumił/.)
 
Hdyž jeho w lěće 1898 Bartoli wopyta, Tuone Udaina njebě dalmacisce někak 20 lět wjace rěčał. Po čas Bartolijoweho slědźenja bě wón hižo hłuchi a ani zuby njeměješe. Njedźiwajo na to poradźi so rěčespytnikej zapisać někak 2800 dalmaciskich słowow a wšelake stawizny, tež z Udainoweho wosebinskeho žiwjenja. Jeho kniha je najwažniše žórło informacijow wo dalmaciskej rěči.<ref name=Bartoli>Bartoli, Matteo Giulio, ''Das Dalmatische'' (2 zwjazkaj), Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien 1906</ref>
Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije